PROČITAJ VIŠE

1. POST - NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA

 Nacionalni park Plitvička jezera je najstariji i najveći nacionalni park Republike Hrvatske. Također se smatra jednim od najljepših nacionalnih parkova u Europi i u svijetu. Ima veliku biološku raznolikost te se odlikuje brojnim jezerima kristalno čiste plavo-zelene boje. Nacionalni park bogat je šumama i raznolikom florom i faunom, a prekriven je gotovo 80% šumama. Sastavljen je od 16 predivnih jezera koja su nastala rastom sedrenih barijera pa su Plitvička jezera uvrštena na UNESCO-vu Listu svjetske prirodne baštine. Boja tih jezera nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Naime, boje niti u jednom trenutku nisu iste, mijenjaju se iz dana u dan, od smaragdno-zelene pa sve do modro plave. Boja najviše ovisi o koncentraciji otopljenih organskih tvari, o različitim organizmima u jezeru, o dubini jezera, njegovom okolišu, vremenskim uvjetima itd. Uglavnom, jezera svaki put zadivljuju posjetitelje. Zanimljiva je činjenica da ovdje boravi velika zvjer - smeđi medvjed. No, teško ga se može uočiti  s obzirom da ima dobar zaklon i utočište bukovo-jelove šume. Osim medvjeda, Plitvička jezera su utočište vuku i risu! Od sisavaca su tu još i lisica, jazavac, kuna zlatica, vidra, veliki puh i gorski puh. Od ostalih životinja, prevladava preko 140 vrsta ptica od kojih je vrlo česta gorska pastirica, vodenkos, djetlić, crna žuna, tetrijeb gluhan, divlja patka, veliki broj sjenica te kratkokljuni i dugokljuni puzavac. Prevladavaju razne ribe od kojih su najčešće potočna pastrva, jezerska zlatovčica, kalifornijska pastrva, crvenperka, klen i štuka. Od velikog broja vodozemaca ovdje žive pjegavi daždevnjak, planinski i obični vodenjak, livadna i šumska žaba, gatalinka, smeđa krastača i žuti mukač. Od gmazova prevladavaju zelembać, gušterica, zmija ribarica, bjelouška, poskok te barska kornjača. 

Veliki slap je zanimljiv jer predstavlja sam park Plitvička jezera, no on ne pripada niti jednom od 16 jezera. On nastaje urušavanjem potoka Plitvice. Slap je predivan u svakom godišnjem dobu, a zimi temperature mogu biti tako niske da se slap zaledi pa to pruža očaravajući prizor. Veliki slap je izvor i rijeke Korane, a ukupna visina mu je 87 metara. 

Među šumskom vegetacijom, najveću vrijednost zauzima prašuma Čorkova uvala. Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu parka, a bogata  je vegetacijom koju obuhvaćaju bukve i jele. 

Cijelim parkom protežu se uređene pješačke staze i drveni mostići koji posjetiocima pružaju razgledavanje prekrasnih jezera i spektakularnih slapova. Jednostavno, pruža nezaboravan doživljaj!

Nacionalni park Plitvička jezera svrstava se i u najposjećenije nacionalne parkove, kojeg svake godine posjeti više od milijun ljudi. To ne čudi jer je park obasut predivnim jezerima, šumama u kojoj su najviše zastupljene bukva, jela i bor, netaknutoj prirodi i čistom zraku, što cijeli krajolik čine veličanstvenim. Uz veliku raznolikost životinja, ptica i rijetkih biljaka, Nacionalni park Plitvička jezera se smatra među najljepšim za odmor i boravak u prirodi.

Ovo područje također zauzimaju pećine i špilje, među kojima su najzanimljivije one koje se nalaze ispod prekrasnih vodopada, što pruža poseban doživljaj. Ovaj park je idealan za prave ljubitelje prirode, jer im pruža uživanje u svakom trenutku provedenom uz spektakularne poglede na slapove, modro plava kristalna jezera, pjev ptica te obilje vegetacije. Ako planirate posjetiti Plitvička jezera, vjerujemo nećete požaliti! 

2. POST - ŽUTI TEPIH

Maslačak (Taraxacum officinale) pripada porodici glavočika. To je trajna zeljasta biljka rasprostranjena po cijeloj Europi i Aziji. Može se pronaći na svakoj livadi, pašnjaku, vrtu, parku i na oranicama. Razmnožava se sjemenom. Ima vretenast i zadebljan korijen, listovi su uz prizemnu rozetu, stabljika je uspravna, šuplja sadrži mliječni sok i na njoj se ne nalaze listovi. Nosi po jednu cvjetnu glavicu, a može narasti do 25cm. Cvjetovi su dvospolni, zlatnožute boje. Sezona cvatnje je u proljeće, a može potrajati sve do listopada. Cvjetovi su specifični po tome što se zatvaraju kada je vani oblačno vrijeme te tijekom noći.  A nakon cvatnje, pretvaraju se u poznate pahuljaste loptice, čije puhanje je svima nama u djetinjstvu donosilo radost i veselje. 

Maslačak je odlična medonosna biljka od koje pčele mogu sakupiti mnogo nektara i žutog peluda. Med od maslačka bude žut i lako se kristalizira. 

Kod maslačaka je zanimljivo to što se mogu koristiti svi dijelovi biljke: cvijet, list, stabljika i korijen. Branje listova se obično odvija od ožujka do svibnja i to najbolje listove koji se nalaze u sjeni, jer biljke koje rastu na suncu obično imaju gorak okus. Koriste se mladi listovi najviše za salatu, a mogu se koristiti i za čaj. Korijen se vadi u rano proljeće ili jesen. Koristi se za kuhanje ili čaj, a može se jesti i sirov. On je najljekovitiji dio maslačka, vrlo je bogat kalijem. Cvijet je također jestiv, može se napraviti i maslačkov sirup za sok. 

Najviše mu odgovara otvoren i osunčan položaj te razni tipovi tla. Po livadama i zapuštenim oranicama raste kao korov. 

Trešnja (Prunus avium) je listopadno stablo i pripada porodici ruža (Rosaceae). Korijen je jak i debeo, a kora kožasta, žilava i smeđa. Pupovi su jajastog oblika, imaju gole, crvenosmeđe ljuske kožastih rubova. Listovi su naizmjenični i jednostavni, pilasto nazubljenih rubova, peteljke su duge 2-5cm. Cvjetovi su dvospolni, a vjenčić sadrži pet jajastih bijelih latica. Tučak ima dva sjemena zametka, a prašnici mnogobrojni sa žutim prašnicama. Cvate u travnju i svibnju. Plod je okrugla, mesnata koštunica, tamnocrvene boje. Sadrži svijetlosmeđu glatku košticu. Plod dozrijeva u lipnju. 

Trešnja je rasprostranjena na području Europe, zapadne Azije i sjeverne Afrike. Postoji i divlja trešnja  koja raste po bjelogoričnim šumama, a plodovi su joj sitni i služe kao hrana pticama. Tijekom uzgoja voli mnogo sunca, a vrlo je otporna i na oštre zime i može preživjeti jako niske temperature. Odgovaraju joj duboka i rahla, blago kisela, aluvijalna tla. Ne voli jake vjetrove, posebno u doba cvatnje jer tad pčele slabije lete pa je smanjena mogućnost oplodnje. 

Dobra je medonosna biljka, a med je svijetložute boje, ima ugodan okus i brzo se kristalizira. 

Plodovi trešnje su vrlo slatki i sočni, a osim sirovi, koriste se za izradu marmelada, džemova, kompota, sirupa i sokova. Peteljke i listovi mogu se koristiti za kuhanje čaja. Stablo može narasti i do 30m tvoreći vrlo gustu i raširenu krošnju. 

3. POST - ČUDNOVATI BRODIĆ

Crvenokljuni labud (Cygnus olor) je ptica koja pripada porodici pataka  (Anatidae). Ono što ih od drugih vrsta labudova razlikuje jest njihov narančastocrveni kljun s crnom kvržicom. Imaju dug vrat koji je zakrivljen u obliku slova S. Noge im imaju jake plivače kožice. Raspon krila im je velim i može dosezati i više od 2 metra. Mužjaci su teži i veći od ženki. 

Aktivni su danju i to najviše u vodi gdje se hrane podvodnom vegetacijom - svakakvim travama i algama, ali i manjim ribicama i insektima. Hranu traže tako što zagnjure pod vodu svojim dugim vratom, a ostatak tijela ostaje na površini vode. No osim u vodi, hrane se i na travnjacima, livadama i poljima gdje jedu travu i sjemenke. Dnevno mogu pojesti 3-4 kg hrane. 

Spolnu zrelost dosežu s 3 godine. Početkom proljeća grade gnijezdo od različitih grančica i lišća u plitkoj vodi ili na obali. Ženka polaže 4-8 zelenosmeđih jaja iz kojih se nakon 40 dana izlegu labudići. O njima se brinu i hrane oba roditelja. Mužjak i ženka ostaju zajedno cijeli život, monogamni su, iako mogu i promijeniti partnera ukoliko jedan od njih ugine. Ptići su prekriveni sivim perjem te imaju tamni kljun. Nakon 4-5 mjeseci prvi put počnu letjeti. 

Žive na različitim staništima, od sporotekućih slatkih voda kao što su ribnjaci, jezera i močvare, a mogu se naći i na rijekama i morima u blizini ljudi. 

U Hrvatskoj je crvenokljuni labud zaštićena vrsta te postoje kazne za svako uznemiravanje, ozljeđivanje te uništavanje gnijezda i jaja.

Zalazak sunca u Zadru zasigurno će vas ostaviti bez daha dok šetate zadarskom rivom. Ako krenete od poznate lučice Foše, preko zadarske rive, doći ćete do zapanjujućih unikatnih modernih instalacija od kojih će vam zastati dah. Zalazak sunca je očaravajuć i veličanstven - dok velika žuta kugla dotiče more i svojim sjajem reflektira nad morem, nebo se igra crvenim, narančastim, žutim, zlatnim i rozim tonovima. Uz to, valovi se dotiču s poznatim Morskim orguljama koje tad sviraju melodiju i stvaraju jedinstveni zvuk predivnog i čistog Jadranskog mora. Dok sunce polako tone u san, Pozdrav sunca se budi. Solarni paneli koji su tijekom dana upijali sunčevu svijetlost, u sumrak se počinju igrati raznim šarenim bojama koji će vas opčiniti. Nisu uzalud riječi velikog Alfreda Hitchcocka: ''Zadar ima najljepši zalazak sunca''. Dođite u Zadar i uvjerite se u tu čarobnu ljepotu koju nam priroda pruža!

4. POST - JESENSKI DAN

Grožđe se prema namjeni dijeli uglavnom na stolno grožđe i grožđe za proizvodnju vina, a može se koristiti i za sušenje (grožđice) te za proizvodnju džemova, sokova, za destilate, kompote i marmelade. Stolno grožđe većinom ima velike bobice i grozdove, a sjemenka u bobici gotovo da i nema. Meso mora biti sočno i slatko, a kožica tanka da se ni ne osjeti u ustima. Za razliku od vinskog grožđa, grožđe za konzumaciju u svježem stanju ima manje kiselina, a ima do 15% šećera. Najveći proizvođači stolnog grožđa u svijetu su: Čile, Peru, Turska, Španjolska, Kina i SAD. No, u svijetu se grožđe najviše koristi za proizvodnju vina. Gotovo da nema čovjeka koji ne uživa u ispijanju krasnog aromatičnog vina, pogotovo ako ga je sam proizveo. 

Vinske sorte grožđa se mogu podijeliti na grupe s obzirom na kvalitetu vina, a to su: visokokvalitetne sorte i kvalitetne sorte. Visokokvalitetne sorte sadrže najveći postotak alkohola i do 15% te imaju najmanje kiseline od 5 do 8%. Kvalitetne sorte sadrže manje alkohola do 13% i kiselina do 9%. Dijele se s obzirom i na boju vina na bijele, crne i crvene sorte. 

Plavina je crna sorta vinove loze koja je najzastupljenija sorta sjeverne Dalmacije. Ova sorta daje lagana do srednje jaka vina, blagog su okusa i nježno aromatična. Ima nježnu i tanku kožicu te zbijene grozdove i bobice, a zbog toga daje lagana i slabije obojena vina. Nije osjetljiva, no može biti sklona bolestima peronospori i plijesni, ako nema dovoljne cirkulacije zraka i prozračnosti među grozdovima i trsovima. Daje vrlo visoke prinose, a srednje do kasno sazrijeva.

Babić crni je autohtona hrvatska sorta, najviše rasprostranjena u srednjoj i južnoj Dalmaciji. To je sorta tamnoplave boje, srednje velikih bobica. Dijeli se na dva varijeteta - babić veliki i babić mali. Razlikuju se po veličini grozdova. Vino babića je kvalitetno i vrhunsko, modrocrvene do ljubičaste boje. Vrlo je gusto. U okusu se može osjetiti i ugodna voćna aroma. Za dozrijevanje je za babića najpoželjnije da bude na jakom suncu.

Cabernet sauvignon sorta nastala je križanjem cabernet franca i sauvignona bijelog. Ima sitne bobice tamnoplave boje i debelu čvrstu kožicu. Zbog toga je ova sorta jako otporna i laka za uzgoj. Dozrijevanje je kasno. Za nju su poželjna rastresita tla na južnim ekspozicijama. Vrlo je otporna na niske zimske temperature. Vino je ugodnog mirisa i blagog okusa, a boja varira ovisno o starosti vina, od mlade crvene boje do ljubičasto-smeđe kada dulje odstoji. 

Merlot je francuska sorta odakle potječe i njeno ime. Ona se svrstava u jedno od najpopularnijih i najrasprostranjenijih sorti vinove loze u svijetu. Dobro joj odgovaraju laka i pjeskovita tla. Voli dobro prozračne terene s većim strujanjem zraka. Bobica ima tanku kožicu zbog čega je i više osjetljiva na vanjske utjecaje, a sorta je umjerenog prinosa. Grozdovi su svijetloplave boje. Vino je crvene boje, bogatog voćnog okusa. 

Berba grožđa za proizvodnju vina se odvija u stanju tehnološke zrelosti. Što to zapravo znači? To znači da u tom stanju grožđe ima najpovoljniji kemijski sastav, posebno sadržaj šećera, a o njemu ovisi sveukupna količina alkohola u vinu koje će se proizvesti. Isto tako, važan je i sam izgled grožđa. Pokazatelji su ako se bobice lako odvajaju od peteljke, a sjemenka poprimi tamnosmeđu boju. Najidealniji vremenski uvjeti za berbu su suhi i topli dani s temperaturom od 20 do 25 stupnjeva Celzijevih. Stoga nije dobro ako u vrijeme berbe nastupi kišno razdoblje, jer je tad grožđe sklono pucanju i pojavi truleži - botritisu. Berba se odvija ručno ili strojno. Ukoliko je berba ručna, prije same berbe potrebno je pripremiti sve potrebne alate: rukavice, škare za rezanje loze, posude, kante, pripremiti podrume ili prostor u kojem ćete smjestiti grožđe prije same prerade i gdje će se odvijati prerada. Također, prije berbe potrebno je izmjeriti parametre u grožđu - šećere i kiseline. Šećer se mjeri uređajima areometrom ili refraktometrom. Poželjno je uzeti uzorke s više različitih grozdova i trsova. Mjeri se svaka dva do tri dana, sve dok se ne utvrdi da je prestala rasti količina šećera u grožđu, a kiseline prestale smanjivati. Ne valja brati ni po vrlo visokim temperaturama, stoga je najbolje vrijeme za berbu u ranim jutarnjim ili popodnevnim satima. Ubrano grožđe se smješta u kašete, odnosno sanduke, kapaciteta od 20 do 30 kilograma, kako nebi došlo do većih oštećenja. Od početka berbe pa do prerade grožđa treba proteći što manje vremena, bar ne više od četiri sata, kako bi bobice ostale što više svježe i očuvane, a na kraju i da bi vino bilo što kvalitetnije.

5. POST - KIŠNI DAN U VRTU

Brokula (Brassica oleracea L. var. italica) pripada porodici kupusnjača (Brassicaceae). Po morfološkim osobinama, vrlo je slična cvjetači. U proizvodnji je ona manje zastupljena od cvjetače, ali se proizvodnja značajno povećava zbog njene izrazito visoke prehrambene vrijednosti. Ima cvat koji je sastavljen od pravih cvjetova debelih drški. Berba se može odvijati u više navrata tako što se otkidanjem glavnog cvata iz pazuha listova razvijaju bočni cvatovi. Bere se tako da se odsječe centralni cvat sa zadebljanom stabljikom. Optimalna temperatura uzgoja brokule je od 15 do 18C stupnjeva. U svojoj glavici sadrži do 90g vode, 3-4g sirovih bjelančevina, 4-6g ugljikohidrata te visok sadržaj karotena. Korijen joj je sličan korijenu ostalih kupusnjača, stabljika je visoka do 100 cm, a listovi su sivozelene do plavičastozelene boje. Na vrhu se formira zbijen cvat s cvjetnim pupovima zelene, žute ili bijele boje. Taj cvat treba redovito brati jer ako se ne ubere kad treba, grane se izdužuju te brokula gubi na vrijednosti. Da bi formirala cvat, brokula mora neko vrijeme biti izložena niskim temperaturama i to nižim od 10 stupnjeva C. Tako i visoke temperature nisu dobre, npr. ako je temperatura iznad 25 stupnjeva C, cvatovi nisu zbijeni i postaju rastresiti. Prvih dana sadnje, ako su više temperature, potrebno ih je zalijevati svaki dan. Tlo za sadnju treba biti slabo kiselo do neutralno (6-6.5pH) i voli srednjeteška humusna tla. Većinom se uzgaja iz presadnica. Što se tiče plodoreda, brokula najbolje uspijeva nakon celera, graha, luka, češnjaka, krumpira, salate i špinata. Može se uzgajati i kao međukultura između redova rajčice, salate i graha. 

Obrada tla - Prije sadnje tlo se tretira herbicidima. Ako se sadi u rano proljeće, tada se osnovna obrada tla uz startnu gnojidbu s povećanom količinom fosfora i kalija obavlja u jesen. A ako se sadi u kasno proljeće ili ljeto, treba ukloniti biljne ostatke predkulture te se tlo treba površinski obraditi. 

Gnojidba - Brokula kao i ostale kupusnjače ima plitak korijen pa ju je potrebno redovito gnojiti tijekom vegetacije. Tlo zahtjeva gnojidbu većim količinama stajskog gnoja ili komposta, a isto tako i kompleksnim mineralnim gnojivima, npr. NPK 7:20:30. Najviše joj odgovara ovčji gnoj jer s njim daje najbolje rezultate. Taj gnoj se dodaje pri osnovnoj obradi tla u količini 2-3 kg/m2. 

Sjetva i sadnja - Brokula se može uzgajati kao zimski usjev, pogotovo u primorju gdje su zime inače blage. Tada se berba odvija tijekom prosinca pa sve do ožujka. Računa se da brokuli treba od 100 do 120 dana nakon sjetve da bude spremna za berbu. Kada se sadi iz presadnica, razmak sadnje biljaka u redu mora biti od 30 do 40 cm, a razmak između biljaka je 70 cm. Tako se ostvaruje sklop od 45 000 biljaka  po hektaru. 

Berba - Nakon skidanja vršnih pupova, potrebno je 15 do 20 dana da bi se razvili i bočni cvatovi. Ti postrani cvatovi su manjeg promjera, od 3 do 8 cm. Vršni cvatovi se uglavnom koriste za upotrebu u svježem obliku, dok postrani više služe za preradu i konzerviranje. 

Skladištenje - Najbolje se skladišti u hladnjaku, u zatvorenoj vrećici. Tako se najbolje očuvaju svi njezini vitamini. Samo se ne smije u hladnjak skladištiti tek oprana i mokra brokula jer se tako mogu brzo razviti plijesni. Može se čuvati i u zamrzivaču. 

Neven (Calendula officinalis) pripada porodici glavočika (Asteraceae). Jednogodišnja je biljka podrijetlom sa Sredozemlja, no zbog svoje ljekovitosti vrlo je cijenjen i rasprostranjen po cijelom svijetu. Najveći uzgajivači su: Poljska, Švicarska, Austrija, Sirija i Egipat. Neven se uzgaja za osušene cvjetne glavice i osušene latice, ali i za listove.  Ima uspravnu stabljiku koja naraste do 60 cm visine. U gornjem dijelu je razgranata. Listovi su svijetlozeleni i razgranati, prekriveni su dlačicama. Cvjetne glavice su jednostruke ili višestruke. Cvjetovi su žute i narančaste boje. Cvate od početka ljeta pa sve do sredine jeseni. Sjemenka je roška, duga do 2 cm. Neven voli toplu klimu i nije osjetljiv na sušu. Uspijeva na gotovo svim tlima, ali najbolje prinose daje na rastresitim tlima bogatim humusom. Često raste i u vrtovima iz razloga što odlično sprječava pojavu nematoda te tako štiti ostale biljke u vrtu. Sijanje se odvija od travnja do lipnja. Dobro se uklapa u plodored jer je jednogodišnja biljka. Na to isto tlo se može posijati nakon 2 godine. 

Gnojidba - Jesenska gnojidba treba biti siromašnija dušikom jer veće količine negativno utječu na prinos cvijeta. Mora biti obilnija fosforom i kalijem jer oni poboljšavaju kakvoću cvijeta. 

Priprema tla - U jesen je potrebno izvršiti oranje, a u proljeće se tlo poravna i usitni.

Sjetva - Sjetvu nevena je potrebno obaviti u proljeće najbolje odmah tijekom ožujka, jer mlade biljke nisu osjetljive na mraz. Razmak između redova je 50 cm, a dubina 3-4 cm. Potrebno je 5-6 kg sjemena za 1 hektar. 

Njega - Nakon sjetve tretira se herbicidima protiv korova na bazi metolaklora i prometrina. Nakon što se pojavi 3-5 pravih listova, usjev se prorjeđuje na razmak 6-8 cm među biljkama. 

Berba - Berba počinje u svibnju kad procvjeta dovoljan broj cvjetova. Ubrani cvjetovi odmah se otpremaju na sušenje. Berba se obavlja ručno. Odmah nakon sušenja cvjetovi se stavljaju u natron vreće (od nepremazanog papira ili kartona) te se skladište u suhoj prostoriji. 

Upotreba - Za vrijeme cvatnje sakupljaju se cvjetne glavice i listovi. Primjenjuju se kod raznih upalnih stanja kože te liječenje rana. Koristan je i za probavni sustav zbog antiupalnih svojstava. No, neven se najviše primjenjuje za izradu pripravaka za njegu kože. Najpoznatiji je nevenov uljni macerat, sredstvo koje se koristi za razna oštećenja i upalne bolesti kože. Također, cvjetovi su jestivi, a listovi se jedu sirovi jer su bogati vitaminima i mineralima.

Tradeskancija (Tradescantia sillamontana) je višegodišnja zimzelena zeljasta biljka iz roda Tradescantia. Ona je jedna od najatraktivnijih vrsta roda Tradescantia. Ima vrlo prepoznatljiv i specifičan izgled. Stabljika raste u visinu do 40 cm. U početku je stabljika uspravna, a kasnije polegne i ukorijeni se na površini tla. Listovi su mesnati, specifičnog oblika, prekriveni sivkastobijelim kratkim dlačicama. One su korisne jer štite biljku od izravne sunčeve svjetlosti. Cvjetovi cvjetaju tijekom ljeta na vrhovima ili u pazušcima listova. Cvijet se sastoji od 3 male svijetloružičaste do ljubičaste latice i 3 mala čašična listića. Nema neke posebne zahtjeve i uzgaja se vrlo lako. Ova vrsta je sukulent pa ju je potrebno uzgajati na dobro osvjetljenom mjestu sa što više sunčeve svijetlosti. Porijeklom je iz sušnih dijelova Meksika. Ne odgovara joj pretjerano zalijevanje i pretamni položaji. 

Tlo mora biti dobro drenirano i hranjivo s manjim količinama pijeska i šljunka. Tijekom vegetacije zahtjeva umjereno zalijevanje.

 U Europi se najviše uzgaja u vrtovima, a u suptropskoj zoni je jedna od najpopularnijih vrtnih biljaka. U Dalmaciji se jednostavno uzgaja na otvorenom jer će lako prezimiti, dok se u hladnijim područjima uzgaja kao kućna biljka. 

Razmnožava se jednostavno reznicama duljine 5-8 cm ili dijeljenjem korijena. Uzgoj iz sjemena je rjeđi. 

Crvenolisni puzavac (Tradescantia pallida) je jedna od zimzelenih trajnica iz roda Tradescantia. Potječe iz tropskih i suptropskih dijelova Amerike. Crvenolisni puzavac ima stabljiku i list svijetloljubičaste boje, a stabljika može narasti do 75 cm. Cvjeta od lipnja do rujna. Cvijet je svijetloružičaste do ljubičaste boje, sadrži 3 latice koje su oštrijih rubova nego kod prethodnog cvijeta. Vrlo dobro uspijeva na izravnom suncu, a može se dogoditi da izgubi ljubičastu boju lista ako se uzgaja u sjeni bez svijetlosti. 

Baš poput prethodne biljke, u toplijim krajevima se uzgaja na otvorenom, a u hladnijim kao kućna biljka, jer ne podnosi temperature ispod 12 stupnjeva C. 

Zahtjeva umjereno zalijevanje. Prihranjuje se svaka dva tjedna u vrijeme aktivnog rasta gnojivom siromašnim dušikom. Vrlo je otporna na sušu, a ljeti ju je potrebno zalijevati 2 puta dnevno ako se uzgaja na otvorenom. 

Crvena ostrugica ili mamuzica (Centranthus ruber) je trajnica iz porodice Valerianaceae. Stabljika je uspravna, naraste do 80 cm dužine. Listovi su jajoliki, nasuprot jedni drugoga, sivozelene su boje. Cvjetovi su na vrhu stabljike skupljeni u metličaste cvatove. Crvenkastoružičaste su boje. Cvatu bujno od travnja do kolovoza. Raste na području Sredozemlja, najviše u priobalnom području. Vrlo često se uzgaja kao ukrasna biljka u dvorištima. Potječe s Mediterana te Sjeverne Afrike i Turske. Najviše joj odgovara položaj na izravnom suncu te siromašno i pjeskovito tlo. Vrlo je otporna na sušu, a isto tako i na mraz i niske temperature zbog čega se može uzgajati i na kontinentu. 

Ne traži preveliku pažnju, vrlo je otporna i ne traži njegu. Brzo se širi, stoga se preporuča orezivanje nakon cvatnje u srpnju kako bi je potaklo na stvaranje novih izboja. Dobro je i ukloniti ocvale i suhe cvjetove radi bolje i gušće cvatnje. 

Razmnožava se sjemenom. Ako ćemo je posijati u proljeće ili jesen u posudice, niknuti će za tjedan-dva ako je temperatura oko 16 stupnjeva C. Biljka se može i sama zasijavati.

Idealna je biljka za sušnije položaje na suncu, u vrtovima i gredicama. Njezini atraktivni cvjetovi privlače pčele i leptire koji ih oprašuju.

6. POST - RASPLESANI ŠAFRAN

Šafran (Crocus) je biljka iz porodice perunika (Iridaceae), a u tu porodicu još spadaju gladiola i frezija. Većinom raste na Sredozemlju i u Maloj Aziji. To je otporna lukovičasta trajnica čiji naziv potječe iz perzijske riječi što u prijevodu znači: "budi žuti". Niskog je rasta, otprilike naraste 10 cm u visinu. Nema karakterističnu stabljiku već mu cvijet raste izravno iz lukovice. Listovi su mu uski s bijelom prugom u sredini te oni rastu zajedno s cvjetovima izravno iz lukovice. Cvijet se sastoji od 6 latica, a cvate u proljeće ili jesen. Cvjetovi mogu biti različitih boja, od bijele, roze pa do ljubičaste boje. U sredini cvijeta se nalaze 3 tučka od kojih se dobiva najskuplji začin na svijetu - šafran. Tučci su najčešće narančaste do crvene boje, a mogu biti veličine od 2 do 5 cm. Oni se iz cvijeta vade ručno, pomoću pincete. Nakon branja stavljaju se sušiti. Ostali dijelovi biljke se ne koriste jer mogu biti otrovni. 

Postoje više različitih vrsta šafrana koji se dijele u dvije skupine - jesenski i proljetni šafrani. Razlikuju se po dobi cvjetanja. U Hrvatskoj otprilike ima desetak sorti šafrana. 

Corcus vernus pripada u proljetne šafrane. Može narasti i do 17 cm u visinu. Ima cvijeće zvonolikog oblika koji su najčešće bijele ili ljubičaste boje. Obično iz jedne lukovice izraste jedan cvijet. 

Crocus sativus je vrsta koja se najčešće koristi za proizvodnju začina. Naziva se još i Jesenski krokus. Cvjetovi su mu ljubičaste boje, a cvate u jesen. Biljka može doseći visinu do 30 cm.

Crocus biflorus se također koristi za izradu začina. Naziva se još i Dvocvjetni šafran koja najčešće raste kao samonikla biljka u divljini najviše u Iranu, Italiji, Krimu i Kavkazu. Cvjetovi mu mogu biti različitih boja, od plavo-ljubičaste do bijele te smećkasto-ljubičaste. Unutarnji dio cvijeta može biti žute ili bijele boje. 

Šafran se vrlo brzo razmnožava. Lukovica se svake godine podijeli na 6 novih lukovica, tako da se svake godine pojavljuje sve više cvjetova. 

Tlo - odgovaraju mu najviše hranjiva te lagana suha tla, s pH vrijednosti od 6 do 8. Važno je da je tlo dobro drenirano i plodno. 

Klima - najviše mu odgovaraju sunčana staništa, dok mu tamna i sjenovita mjesta neće odgovarati jer bi tad razvio jako malo i neugledno cvijeće. Ljeti može podnijeti temperature do 40 stupnjeva C, a zimi do -15 stupnjeva C. Zbog toga se šafran uglavnom uzgaja u suhim i kontinentalnim dijelovima.

Sadnja - proljetne sorte se sade u kasno ljeto ili ranu jesen, a jesenske sorte se sade početkom ljeta. 

Uzgoj - šafran se može uzgajati u vrtu, teglama i plasteniku. Vrlo jednostavno se uzgaja u vrtu. Prvo je potrebno odabrati zdravu i kvalitetnu lukovicu. U vrtu tlo mora biti dobro drenirano i bogato organskim tvarima. Poželjno je da je smješteno na osunčanom mjestu te se može lako kombinirati s ostalim ukrasnim vrstama, kao na primjer s nevenom. Što se tiče uzgoja u teglama i posudama, treba odabrati tegle odgovarajuće veličine. Lukovice se sade na dubinu od otprilike 2 cm. U teglu se može dodati malo ilovastog tla, a biljka mora biti bar 5 sati pod sunčevom svjetlosti. Moguće ga je uzgajati u plastenicima i staklenicima jer zahtjeva topliju klimu i više svjetlosti. 

Zalijevanje - šafran se ne mora redovno zalijevati zato što voli umjerenu vlagu. Pogotovo ako je bilo puno kiše u proljeće, biljku nije potrebno puno zalijevati. Zalijevanje se odvija po potrebi, uglavnom kada se pojave prve klice. 

Gnojidba - odgovaraju mu gnojiva s visokim sadržajem kalija i fosfora. Gnoji se u tri navrata: prvi put kada se pojave klice, drugi put kada su pupoljci vezani i treći put kada je cvjetanje gotovo i kad cvijeće uvene. 

Šafran začin dobiva se od cvjetova koje je najbolje brati rano ujutro ili dok su još zatvoreni kako bi se sačuvale visokokvalitetne niti, tj. stigme ili tučci šafrana. Treba ih brati nježno kako se ne bi oštetili. Otprilike je potrebno ubrati 150.000 cvjetova za 1 kg suhog začina.  Nakon što se uberu, iz cvjetova se ručno uklanjaju tučci uz pomoć pincete, a svaki cvijet ima po 3 tučka žuto-narančaste boje. Zatim odmah slijedi sušenje. Prvo ih treba prosušiti na zraku te nakon toga dodatno sušiti u pećnici. Pri temperaturama višim od 60 stupnjeva C, tučci će se jako smanjiti i dehidrirati te će izgubiti svoju vlažnost za 80%. Raspoređuju se na pleh i peku se 20-ak minuta na temperaturi od 50 stupnjeva C. Nakon što se potpuno osuše, poprimaju tamnocrvenu boju. Poželjno ih je ohladiti, prekriti folijom te staviti u nepropusne staklenke na suho i hladno mjesto. Tako se čuvaju oko mjesec dana prije nego se mogu koristiti. Nakon toga se mogu čuvati godinu dana, a mogu i do 3 godine ako su prethodno pravilno skladišteni i ne smiju doći na izvor vlage i topline.

Šafran je poznat kao najskuplji začin na svijetu prvenstveno zbog teškog ručnog procesa berbe i velike količine tučaka koja je potrebna za njegovo dobivanje. Zato se kaže da je njegova cijena čak skuplja od zlata!

Njegova upotreba u kulinarstvu je vrlo cjenjena. Intenzivnog je mirisa te blago gorkog okusa, dok svježi miris podsjeća na agrume s tragom meda te ima specifičnu cvjetno - zemljanu notu. U jela je dovoljno staviti tek prstohvat začina jer daje izrazitu žutu boju i intenzivnu aromu. Isto tako, treba paziti na količine dodavanja zato što velike količine začina, 20 g i više mogu djelovati smrtonosno. Najbolje ga je koristiti kao zaseban začin i ne treba ga kombinirati s ostalim začinima kako bi njegova aroma došla do izražaja. Može se koristiti kao začin za razna jela, poput riže, tjestenina, ribe i pripreme peradi. Često se dodaje i u razne juhe te u kombinaciji sa šparogama, mrkvom, gljivama, morskim plodovima, špinatom, tikvicama i jajima. Važno je znati da šafran ne treba dodavati u juhe i variva koja su prevruća jer će tad izgubiti svoj aromatični izvorni okus. Zanimljivo je da se koristi i kao začin za kolače.

Šafran začin je i vrlo ljekovit. Pomaže ublažavanju simptoma depresije, anksioznosti i tjeskobe, jača imunitet, poboljšava pamćenje i koncentraciju, dobar je za zdravlje očiju i u ublažavanju brojnih zdravstvenih tegoba kao što su karcinom, kardiovaskularne bolesti, Alzheimerovu bolest. Djeluje kao antioksidans i umanjuje štetu slobodnih radikala svojim antikancerogenim svojstvima. Blagotvorno djeluje na probavni sustav tako što ublažava grčeve i zatvor te pomaže u uklanjanju menstrualnih tegoba. Kako bi se najbrže mogla osjetiti njegova djelotvornost, preporučuje se piti čaj od šafrana. To je dobra prilika s kojom se lako može potvrditi kako je šafran kraljevski začin ili kralj svih začina!