Drugo putovanje ovog bloga nas vodi u malo južnije krajeve, gdje sunce jako grije i gdje maslina savija svoje grane prepune gustih plodova: Dalmaciju. Pa ako ste spremni, priprema, pozor, sad, krenimo! 😄
Proljeće. Sunce. Pjev ptica. Polje. Trava. Cvijeće. Rodno selo mog tate, smješteno usred Ravnih kotara: Podlug. Davnije je tu bila šuma, odnosno selo je bilo pod šumom i od toga dolazi sam njegov naziv. Dan - danas tamo živi tata, a ja od malena zajedno s obitelji često dolazim. Kako sam se od djetinjstva upoznala sa selom, tamo sam spoznala svu ljepotu i jedinstvenost prirode. I na tome sam jako zahvalna! Jer potpuno je drugačiji život u gradu i na selu. Kad dođeš na selo, osjetiš taj seoski život, taj mir, nekako živiš u skladu s prirodom i sve ide svojim tokom. Kad imaš priliku izaći u svoje vlastito dvorište, uzgajati svoju vlastitu hranu u svom vrtu, obrađivati polje... Ne može se mjeriti sa životom u gradu gdje samo sjediš u svoja četiri zida i samo čekaš da izađeš negdje, svaku prvu priliku iskoristiš da pobjegneš negdje u prirodu, negdje gdje je mir.
Bio je proljetni dan. Sunčan i topao, prekrasan za odlazak u prirodu na zrak. Tako sam se uputila prema polju. Bilo je sve mirno i tiho kao i uvijek, samo sam čula ptičice kako cvrkuću i raduju se lijepim sunčanim danima. Kad sam bila još na putu, ali već blizu polja, odjednom sam ugledala zapanjujući prizor: Žuti tepih! Sad se vjerojatno pitate: "Kakav žuti tepih nasred polja?" 😅😂 Dame i gospodo, taj žuti tepih su maslačci! Mnoštvo maslačaka koji su se raširili preko polja! Nije se vidjela niti jedna zelena travčica, samo se sve žutilo iz daljine. Prekrasno! Stavljam sličicu da vidite kako je to izgledalo! 😍
Kad sam došla do "žutog tepiha" , iznenadio me je još jedan veličanstven prizor! 😮 Pogledajte! 👇
Nikad u životu nisam vidjela tako cvijetom prepuno stablo trešanja! Jedva da si mogao vidjeti grančicu stabla. Gledala sam u tu trešnju sto godina dok nisam došla k sebi od ljepote! 😅 Doslovno je bio cvijet na cvijetu! Imala sam osjećaj kao da je gusti snijeg prekrio stablo. Neopisivo! Kad sam se približila stablu, čuo se jedinstveni, poseban zvuk: zujanje pčelica! Jedan od omiljenih zvukova u prirodi! Na stablu, a i oko njega je sve bilo puno pčela, letjele su s cvijeta na cvijet, jako su vrijedno radile, ne znajući da daju tako prelijep pogled, još više su ukrasile stablo! Uhvatila sam jednu na kameri, sličicu ću podijeliti s vama. Tri, četiri, sad! 🐝🐝
Stabla su bila puna sočnih crvenih plodova. Bili su poslagani tako da si ih mogao ubrati jednom rukom. Jedan potez i imaš šaku punu trešanja! Najveće je zadovoljstvo u djetinjstvu bilo kad stabla rode i plodovi budu zreli, ti dođeš, popneš se na stablo i samo bereš i bereš i jedeš. Pobereš cijelo stablo, sve do zadnje najgornje grane. Ili kad bereš i samo puniš u majice, majice pune plodova! 😆 A još je slađe kad kradeš susjedove trešnje, nekako su susjedove uvijek slađe, morate se složiti! 😂
Za one koji žele saznati više o samom cvijetu "maslačak" i o samoj voćki "trešnja" , pozivam vas u odjeljak "Pročitaj više" ! Ako je sezona trešanja dok čitate ovaj post, obavezno uzmite, jedite trešnjice i uživajte! 😋
Nema komentara:
Objavi komentar