Ova avantura nas vodi ni više ni manje nego u vrt u dvorištu iza kuće, kod tate na selu. Nije potrebno uvijek putovati, tražiti mjestašca poput šuma, polja, rijeka, jezera... Nekad je dovoljno samo zaviriti u svoj vrt, pogledati malo bliže, uočiti sitne detalje i otkriti svu ljepotu koju nam može pružiti. Jer, ljepota prirode je svuda oko nas, samo je treba znati promatrati! Vjerujte mi, vrt je svakim danom drugačiji, a pogotovo svakim mjesecom ili s obzirom na godišnje doba, s obzirom na biljke koje prevladavaju u određenom dijelu godine i slično. Uz to, svakim trenutkom se nešto mijenja u njemu, bilo da je to jedna pčelica koja je zazujala tražeći mirisno cvijeće, ili možda neki leptirić koji je upravo proletio i pregledao svaki kutak vrta, a može biti i ptičica poput vrapca ili sjenice koja je sletjela tragajući za hranom. Niti jedna sekunda u vrtu nije ista što je jako fascinantno! Stoga, hajdemo zajedno zaviriti u vrt i vidjeti što se ovaj put u njemu krije!
Selo. Mir. Tišina. Spokoj. Kiša. Tog dana je kišilo, ali ne jako. Nisu bili pljuskovi ili kiša koja neprestance pada i ometa vas u svakodnevnom poslu. To je bila lagana kiša, tako lagana da nije ni bilo potrebno navući na sebe kabanicu ili uzeti kišobran. Bila je vrlo sitna, polako je sipila. Taman za boravak u prirodi na zraku. Mogu vam reći, obožavam kad pada kiša dok sam negdje u prirodi. Pitate se zašto? Postoji više razloga. Prvo, volim onaj poseban zvuk kapljica onog trenutka kad se sudare s lišćem. Oko tebe je svugdje tiho i samo čuješ zvuk kišice kako pada, kako udara o lišće, travu, stabla. Takav zvuk pruža neopisiv spokoj i opuštenost, mir i zadovoljstvo. Drugo, kad čuješ prvi udar groma, u početku negdje u daljini, a zatim sve bliže i bliže dolazi k tebi. Čuješ tu snagu i moć prirode. Treće, specifičan miris kiše. Četvrto, oblačno nebo i tamni oblaci iz kojih će svaki čas pljusnuti. Po meni, nekako se jasnije i uočljivije vide u prirodi, nego npr. u gradu. Također zvuk kapljica i grmljavine, milijun puta se bolje čuje kad si u prirodi, nema buke i galame, prometa i svega ostalog kao u gradu. Jednostavno, toliko volim prirodu da mi je sve beskrajno puta ljepše i posebnije nego kad sam u gradu. U prirodi, osjećam se tako slobodno, opušteno, mirno, spokojno, sve mi ima smisla, kao da mogu što god želim, kao da sam moćna. Moć prirode živi u meni. Zato uvijek govorim i mislim: pripadam prirodi i priroda pripada meni! 💚
Nema mi ljepšeg osjećaja od onog kad boravim u prirodi, hodam, a oko mene nigdje nikoga, samo priroda i ja. Onaj mir i tišina, kad ne čujem niti jedan drugi zvuk osim: ZVUKA PRIRODE!
Izašla sam iz kuće i stigla do vrta. Bilo je doba pred kraj rujna. Tu me je dočekalo par kupusnjača, brokule, cvjetače, kelja i glavice kupusa. Sve je to bilo sezonsko jesensko povrće. Sve zdravo, ukusno i zeleno. Ono što me je dojmilo je kako se tako jasno i čisto vide kapljice kiše na listovima brokule i kelja! Listovi su glatki, bez dlačica pa se kapljice ne razbiju nego ostanu pravilno oblikovane i lagano klize po listu. Pogledajte fotkice! 👇
A tek zvuk kiše kako udara o listove. Tako umirujuće, pravi zvuk prirode! Sada, stišajte sve, pogledajte i pojačajte video! Znat ćete o čemu govorim! 😍
U drugom vrtu pokraj kuće, dočekao me je jedan krasan, narančast i jako ljekovit cvijet: neven. Rastao je uz sami rub vrta. Pustio je par narančastih glavica i krasio vrt svojom ljepotom, bojom i smirujućim mirisom. U odjeljku ''Pročitaj više'' naći ćete sve o tom ljekovitom cvijetu, kao i o brokuli, a bit će tu i još par cvjetova koji su uljepšavali dvorište kuće.
U blizini, pokraj prvog vrta, naišla sam na jedan jako sladak i nježan cvijet, koji se zove Tradeskancija (Tradescantia sillamontana), iz roda Tradescantia. Zanimljiv je po tome što su mu listovi mekani i nježno dlakavi, a podsjećaju na oblik ušiju zeca ili ovce. Moja je mama rekla da se ta biljka zove ''Zečje uši'' i zvali smo je tako jedno vrijeme, no kasnije se ispostavilo da neki drugi cvijet ima taj naziv. Na izgled djeluje tako nježno, pri vrhu listova nalazi se po jedan ružičasti maleni cvijetić.
Skrenula sam pogled i ugledala veliki prekrasni grm, pun ružičastih sitnih cvjetova, pomalo neuglednih, koji su rasli zajedno tvoreći ružičaste cvatove. Bio je predivan. Zove se Crvena ostrugica. Jako lijep ukrasni grm za dvorište. Ukoliko imate praznog prostora u svom dvorištu ili vrtu, zasadite ovakav jedan cvijet poput grma, zbilja će unijeti dozu živahnosti i potaknuti da uzgojite još i još cvijeća!
'' Više o '' >>
Nema komentara:
Objavi komentar