ponedjeljak, 2. rujna 2024.

RASPLESANI ŠAFRAN

 

U ovom ćemo postu pratiti zujanje pčela koje će nas upoznati s ljepotama cvijeća i travnjaka u samom dvorištu kuće na selu. Pokazati će nam da se ljepota krije u malim stvarima. Njima nije potreban ogroman vrt prepun raznolikog cvijeća, može im biti dovoljno svega par manjih cvjetova da bi bile sretne te radosno zujale. Stoga, uđimo svi zajedno u njihov svijet i pogledajmo što nam to imaju za pokazati! 🐝🐝

Bila je jesen, početak studenog. Ujutro, još prije podne, izašla sam prošetati u dvorište da vidim što se ovog puta krije u njemu. Vrijeme je bilo predivno. Sunce je slabije sijalo između oblaka, taman da njegove zrake otvore nježne latice cvjetova. A trava zelena, cijela prekrivena sitnim kapljicama rose. Mir. Smiraj. Nije bilo ni daška vjetrića. Takva tišina da se nije ništa čulo osim zujanja pčela i laganog pjeva ptica. Studen. Idealan jesenski ugođaj.

Uživala sam hodajući po travi koja je djelovala tako čisto, kao da ju je upravo oprala kiša. (Inače obožavam vrijeme poslije kiše, kad nakon tmurnih oblaka izađe sunce, a cijeli krajolik svjetluca od kapljica kiše 💧😍). Najednom ugledam dio travnjaka koji je iz zelene poprimio ljubičastu, više nježniju rozu boju. Dođem pogledati bliže i dočeka me: travnjak posut predivnim nježnim šafranima! Bili su skupljeni, kao da su se tek budili iz sna, a što je sunce duže i jače sijalo, to su više otvarali svoje roze latice. Još k tome su bili umiveni jutarnjom rosom. Pravi dokaz da priroda skriva svoje ljepote svuda oko nas, samo ih moramo potražiti. Zavirite dolje u fotkice! 👇







Ovi tako mali, naizgled bezazleni cvjetovi, zapravo ostavljaju bez daha svojom nježnošću i ljepotom! Predivni su! Latice nježno roze boje, a u sredini žuti prašnici s crvenim tučkom. A što taj tučak zapravo predstavlja? Predstavlja jedan skupocjen, zdrav i kvalitetan začin! Šafran začin! U odjeljku ''Pročitaj više'' ćete naći zanimljive informacije o tom poznatom začinu, kao i o samom predivnom cvijetu. Pa skoknite do tamo! Da se mi vratimo na priču... 😄
Dok sam razgledavala i divila se šafranima, odjednom nešto proleti odmah pokraj mene, lagano mi okrzne ruku i nestane. Nakon dvije minute ponovno. Zatim, ugledam jedan šafran kako se meškolji, kao da je počeo plesati. Počnem razmišljati,  pa nema nigdje vjetra, sve mirno stoji. Priđem bliže da saznam što se događa tom malom cvijetiću i vidim - malu pčelicu! Pčelica koja se ugurala u sredinu šafrana i skuplja pelud sa žutih prašnika. To je bio jako sladak prizor! Pogledajte! 👇





Kad je pčelica skupila sav pelud s tog šafrana, odletjela je dalje u potrazi za drugim. Krenula sam pratiti njeno dražesno zujanje. Odvela me do mnoštvo novih cvjetova, imala sam dojam kao da ih je bilo sve više i više, kao da su se samo pojavljivali iz zelene travčice. Zujanje pčele uz cvrkut ptica, pravi zvuci prirode! Nešto neopisivo! Zabilježila sam taj veličanstveni trenutak u videu ispod, obavezno upadajte i uđite u svijet jedne pčele! 🐝🌷



Ovakvi su prizori dovoljni za dočaravanje jeseni, studeni i same prirode. To je upravo ono što nam pčele poručuju: ljepota je u oku promatrača! Nisu potrebni ogromni nasadi i vrtovi krcati cvijećem. Dovoljan je samo jedan kutak dvorišta i par nježnih cvijetića koji izviruju iz zelene travice. Doduše, pčele vole okolinu sa što više cvijeća, jer, što više cvijeća, više peludi i nektara te samim time više slasnog meda. No, ono što želim reći je da one ne teže samo tome. Ovaj moj članak je dokaz tome. Sretne su i sa manjim brojem cvijeća i to malim šafranima. Svuda ih se može naći, nigdje ne zaostaje jedan od najljepših zvukova prirode - zujanje pčela! Jednom prilikom ću u ovom blogu pisati i o njima, zanimljive i jako poučne priče o pčelama. Jer, one su poseban dar prirode! Činjenica je: bez pčela nema života!












                                                                         "Više o" >>


































petak, 23. kolovoza 2024.

KIŠNI DAN U VRTU

 

Ova avantura nas vodi ni više ni manje nego u vrt u dvorištu iza kuće, kod tate na selu. Nije potrebno uvijek putovati, tražiti mjestašca poput šuma, polja, rijeka, jezera... Nekad je dovoljno samo zaviriti u svoj vrt, pogledati malo bliže, uočiti sitne detalje i otkriti svu ljepotu koju nam može pružiti. Jer, ljepota prirode je svuda oko nas, samo je treba znati promatrati! Vjerujte mi, vrt je svakim danom drugačiji, a pogotovo svakim mjesecom ili s obzirom na godišnje doba, s obzirom na biljke koje prevladavaju u određenom dijelu godine i slično. Uz to, svakim trenutkom  se nešto mijenja u njemu, bilo da je to jedna pčelica koja je zazujala tražeći mirisno cvijeće, ili možda neki leptirić koji je upravo proletio i pregledao svaki kutak vrta, a može biti i ptičica poput vrapca ili sjenice koja je sletjela tragajući za hranom. Niti jedna sekunda u vrtu nije ista što je jako fascinantno! Stoga, hajdemo zajedno zaviriti u vrt i vidjeti što se ovaj put u njemu krije!

Selo. Mir. Tišina. Spokoj. Kiša. Tog dana je kišilo, ali ne jako. Nisu bili pljuskovi ili kiša koja neprestance pada i ometa vas u svakodnevnom poslu. To je bila lagana kiša, tako lagana da nije ni bilo potrebno navući na sebe kabanicu ili uzeti kišobran. Bila je vrlo sitna, polako je sipila. Taman za boravak u prirodi na zraku. Mogu vam reći, obožavam kad pada kiša dok sam negdje u prirodi. Pitate se zašto? Postoji više razloga. Prvo, volim onaj poseban zvuk kapljica onog trenutka kad se sudare s lišćem. Oko tebe je svugdje tiho i samo čuješ zvuk kišice kako pada, kako udara o lišće, travu, stabla. Takav zvuk pruža neopisiv spokoj i opuštenost, mir i zadovoljstvo. Drugo, kad čuješ prvi udar groma, u početku negdje u daljini, a zatim sve bliže i bliže dolazi k tebi. Čuješ tu snagu i moć prirode. Treće, specifičan miris kiše. Četvrto, oblačno nebo i tamni oblaci iz kojih će svaki čas pljusnuti. Po meni, nekako se jasnije i uočljivije vide u prirodi, nego npr. u gradu. Također zvuk kapljica i grmljavine, milijun puta se bolje čuje kad si u prirodi, nema buke i galame, prometa i svega ostalog kao u gradu. Jednostavno, toliko volim prirodu da mi je sve beskrajno puta ljepše i posebnije nego kad sam u gradu. U prirodi, osjećam se tako slobodno, opušteno, mirno, spokojno, sve mi ima smisla, kao da mogu što god želim, kao da sam moćna. Moć prirode živi u meni. Zato uvijek govorim i mislim: pripadam prirodi i priroda pripada meni! 💚

Nema mi ljepšeg osjećaja od onog kad boravim u prirodi, hodam, a oko mene nigdje nikoga, samo priroda i ja. Onaj mir i tišina, kad ne čujem niti jedan drugi zvuk osim: ZVUKA PRIRODE!

Izašla sam iz kuće i stigla do vrta. Bilo je doba pred kraj rujna. Tu me je dočekalo par kupusnjača,  brokule, cvjetače, kelja i glavice kupusa. Sve je to bilo sezonsko jesensko povrće. Sve zdravo, ukusno i zeleno. Ono što me je dojmilo je kako se tako jasno i čisto vide kapljice kiše na listovima brokule i kelja! Listovi su glatki, bez dlačica pa se kapljice ne razbiju nego ostanu pravilno oblikovane i lagano klize po listu. Pogledajte fotkice!                👇




A tek zvuk kiše kako udara o listove. Tako umirujuće, pravi zvuk prirode! Sada, stišajte sve, pogledajte i pojačajte video! Znat ćete o čemu govorim! 😍



U drugom vrtu pokraj kuće, dočekao me je jedan krasan, narančast i jako ljekovit cvijet: neven. Rastao je uz sami rub vrta. Pustio je par narančastih glavica i krasio vrt svojom ljepotom, bojom i smirujućim mirisom. U odjeljku ''Pročitaj više'' naći ćete sve o tom ljekovitom cvijetu, kao i o brokuli, a bit će tu i još par cvjetova koji su uljepšavali dvorište kuće.

Neven


U blizini, pokraj prvog vrta, naišla sam na jedan jako sladak i nježan cvijet, koji se zove Tradeskancija (Tradescantia sillamontana), iz roda Tradescantia. Zanimljiv je po tome što su mu listovi mekani i nježno dlakavi, a podsjećaju na oblik ušiju zeca ili ovce. Moja je mama rekla da se ta biljka zove ''Zečje uši'' i zvali smo je tako jedno vrijeme, no kasnije se ispostavilo da neki drugi cvijet ima taj naziv. Na izgled djeluje tako nježno, pri vrhu listova nalazi se po jedan ružičasti maleni cvijetić.

Tradeskancija

Uz njega, tu je bio još jedan predivan cvijet iz roda Tradescantia. Ime mu je Crvenolisni puzavac. Specifičan je po svojim ljubičastim listovima i ružičastim cvijetićima, sličnim kao i kod prethodnog cvijeta. Odlična biljka za ukras svakog doma i dvorišta.

Crvenolisni puzavac

Skrenula sam pogled i ugledala veliki prekrasni grm, pun ružičastih sitnih cvjetova, pomalo neuglednih, koji su rasli zajedno tvoreći ružičaste cvatove. Bio je predivan. Zove se Crvena ostrugica. Jako lijep ukrasni grm za dvorište. Ukoliko imate praznog prostora u svom dvorištu ili vrtu, zasadite ovakav jedan cvijet poput grma, zbilja će unijeti dozu živahnosti i potaknuti da uzgojite još i još cvijeća!


Crvena ostrugica





Ukrasite svoje dvorište, vrtove i okućnicu. Svakodnevno obilazite vrtove, brinite se, promatrajte i divite se ljepoti koju vam pružaju.
Jer, vrt je ogledalo vaše ljubavi prema prirodi!


                          '' Više o '' >>














nedjelja, 18. kolovoza 2024.

JESENSKI DAN

 


U ovoj avanturi vas vodim u jedan poseban grad: Vinograd! 😂 Šalu na stranu, moja obitelj i ja uzgajamo vinovu lozu te se svake godine u rujnu odvija berba grožđa. U ovom članku ću pisati o berbi koja je bila prije par godina. Tri, četiri, sad, krenimo!

Dan je bio oblačan, tek je nešto sunčevih zraka izvirivalo kroz oblake. Savršen jesenski dan za berbu velikih plavih grozdova. Nije bilo niti vruće niti hladno, baš onako taman za boravak na otvorenom. Tata nas je vozio do vinograda motokultivatorom (mi to zovemo traktorić 😅). Pravi doživljaj na selu je vožnja u prikolici motokultivatora! Teren je uglavnom neravan, pun kamenja i neravnina pa se cijeli treskaš dok se voziš u njemu. Mama, brat i ja se uvijek šalimo u prikolici, dok tata naprijed sjedi i vozi. Malo zezamo i njega, gađamo ga svakakvim travčicama i grančicama kojih se dohvatimo po putu. Kad smo došli do vinograda, odmah nas je prvi pogled na njega oduševio: redovi su bili krcati grozdova, cjelokupan vinograd se plavio od njih! Neki grozdovi su bili skriveni ispod lišća koje je već polako poprimalo žuto-smećkaste jesenske boje. Polako se sušilo. Grozdovi su bili prepuni velikih okruglih plavih bobica, idealno poslaganih jedna do druge. Jedan je od signala da je grožđe bilo tako slatko i taman spremno za branje taj što su po cijelom vinogradu letjele pčele, ose, bumbari, svakakvi insekti. Išli su s grozda na grozd, uživali u sočnim slatkim bobicama. Bilo je tu i paukova i raznih malih bubica, a i mnoštvo crvenih bubamarica! 🐞 Uzeli smo rukavice, škare za lozu, kante i bacili se na posao. 

Grozd u vinogradu

Od sorti grožđa koje se nalaze u našem vinogradu prevladava Plavina, Babić, Cabernet sauvignon i Merlot, a ima nešto i sorti za bijelo vino. Meni je oduvijek najdraža sorta plavina, jedna jako ukusna sorta s krupnim grozdovima i bobicama. Najveći gušt mi je uzeti i grickati bobice ravno tako iz vinograda, skroz svježe (kao i trešnje sa stabla 😋😁). 
Berbu smo priveli kraju. Napunili smo punu prikolicu, tako da je motokultivator odmah bilo teže pokrenuti i tata je nabio malo gasa. Sav posao je bio obavljen i nakon toga smo se mama i ja uputile još ubrati i malo naših domaćih rajčica. Dok smo brale, brat nas je snimao dronom kojeg je ponio sa sobom, a tata je krenuo voziti natrag prema kući. Kad smo pobrale, taman je došao tata i u jednom trenu smo mama i ja počele gurati traktorić, da malo uhvati brzine od silne težine grožđa! To je bilo zabavno! Na kraju ovog članka ću vam staviti kratak video o cijelom tom danu berbe grožđa! Bio je to smiješan prizor: u prikolici kašete grožđa i usred njih jedna kanta crvenih rajčica, a još k tome guranje traktorića jer je bio prespor, ne znam koliko je to kilograma vukao na sebi, ali sam sigurna da jako puno! 😁
Došli smo do kuće, iskrcali kašete da napokon malo olakšamo motokultivator, da malo i on odahne! 😅 Zatim smo grožđe prebacivali u veliki koš gdje ide u daljnju preradu, sve do krajnjeg cilja: vina. U odjeljku ''Pročitaj više'' ću vam objasniti proces berbe te općenito o grožđu, a neki idući put ću pisati o samoj preradi grožđa u vino. Pa koga zanima, upadajte! Prije toga, obavezno pogledajte zanimljiv filmić! 👇



                                                                  '' Više o '' >>


četvrtak, 15. kolovoza 2024.

ČUDNOVATI BRODIĆ


 Ovo putovanje nas vodi u primorske krajeve, tamo gdje sunce blješti nad horizontom i gdje galebovi glasno urliču tragajući za ribom, moj rodni grad Zadar. 

Šetnje Zadrom su uvijek prelijepe i posebne. Dok hodaš uz more, čuješ taj specifičan šum valova našeg predivnog Jadranskog mora (prelijep zvuk kao i šum slapa 😍), osjetiš taj morski miris u zraku uz lagani povjetarac... Morska idila! 🌊🌞

Tako sam jedno popodne krenula u šetnju pored mora. Bilo je tako mirno i opuštajuće, kao u bajci. Udisala sam punim plućima taj zdravi morski zrak, dok mi je lagani vjetar malo mrsio kosu i nabacivao je na moje lice. Uz obalu sve je bilo puno usidrenih brodića i čamaca koji su se njihali na slabašnim valovima. A nekad kad se vrijeme pogorša, kad bude neko nevrijeme, ti čamci budu cijeli potopljeni u moru, tako da na površini ne viri niti jedan njihov djelić, sve bude ispod mora. Skoro da nestanu. Skoro da više ne postoje. U jednom trenutku, krajem oka, učini mi se kako se jedan mali bijeli brodić odmiče od obale, kao da će svaki čas isploviti. Ali kao da je bio čudan, čas ide na jednu stranu, čas skreće na drugu stranu, kao da je nemiran. Zatim pogledam i iznenadim se! Taj čudnovati mali brodić je bio - labud!! Prekrasan bijeli labud, s dugačkim savijenim vratom i jarkim crveno-narančastim kljunom. Raširio je svoja velika bijela krila i malo zamahnuo s njima, izgledala su poput lepeze. 😍



Odjednom odmah pokraj njega, iz mora izroni i pojavi se još jedan takav isti labudić! Bili su prekrasni i elegantni. Umirili su se te počeli zajedno plutati na površini mora, djelovali su tako zadovoljno i smireno. Kao da su sretni što uživaju skupa, što plove po mirnom, umjereno valovitom moru nebesko plave boje.  


Pozdravila sam labudove i nastavila šetati. Polako je dolazila večer, sunce je bilo sve niže i niže. Iznad mene su se lagano njihale guste grane borova, prepune malih smeđih šiški. Ti visoki borovi pružaju odličnu hladovinu za vrijeme vrućih ljetnih mjeseci. Tamo se nalaze i klupice za sjedenje, iz kojih je vidljiv prekrasan pogled na more i otoke, dok okvir tog pogleda krase grane borova koje su se savile prema dolje. Malo sam zastala i uživala u prekrasnom pejzažu: more i zalazak sunca! Zalazak sunca bio je predivan i očaravajuć. Sunce je bilo iznad morskog horizonta i udaljenih otoka, a more je svjetlucalo od njegovih posljednjih zraka. Prizor je bio tako veličanstven! Naravno da sam morala čim prije izvaditi kameru i zabilježiti taj prekrasan trenutak! Pogledajte! 😍🌞


Kažu da Zadar ima najljepši zalazak sunca na svijetu. I mislim da su u pravu, moram se složiti s njima. I sretna sam što sam odrasla u njemu i imala prilike vidjeti taj predivan zalazak i diviti mu se svaki dan. U jednom trenutku sam čak i htjela napraviti profil gdje ću svaki dan fotografirati zalazak sunca i objavljivati slike, posebno zato što niti jedan zalazak nije isti, svaki dan je drugačiji. Kao da svaki dan pričaju neku drugu priču ili svaki ima svoju priču za sebe. No na kraju takve ideje, napravila sam profil na platformi Instagram, gdje sam počela objavljivati i zalaske sunca, ali i ostale stvari koje me inspiriraju, naravno u prirodi. Svakako me zapratite na moj profil koji se zove ''colors_of_natureworld'' , a link ću staviti dolje na kraju ovog posta. Također, napravila sam i profil za ovaj moj blog, gdje ću stavljati obavijesti o izlaženju novih postova i članaka, pa me možete zapratiti i tamo, ali i ne morate, to je na vama 😂. Ali meni bi puno značilo, jer imam jaku želju i cilj da ovaj moj blog vidi i čita što više ljudi i da bude primijećen,  bila bih jako zahvalna! Na tome ću raditi i truditi se, objavljivati članke što češće mogu i što je više moguće pobliže dočaravati i opisivati svoje zanimljive avanture kroz prirodu! Želim vas upoznati s prirodom, jer po meni, priroda je majka cijelog planeta! 


Link za profil ''colors_of_natureworld: '' colors_of_natureworld ''

Link za blog ''Tragovi prirode'' : '' Tragovi prirode ''


                                                                                                             '' Više o '' >>


ponedjeljak, 12. kolovoza 2024.

ŽUTI TEPIH

 

Drugo putovanje ovog bloga nas vodi u malo južnije krajeve, gdje sunce jako grije i gdje maslina savija svoje grane prepune gustih plodova: Dalmaciju. Pa ako ste spremni, priprema, pozor, sad, krenimo! 😄

Proljeće. Sunce. Pjev ptica. Polje. Trava. Cvijeće. Rodno selo mog tate, smješteno usred Ravnih kotara: Podlug. Davnije je tu bila šuma, odnosno selo je bilo pod šumom i od toga dolazi sam njegov naziv. Dan - danas tamo živi tata, a ja od malena zajedno s obitelji često dolazim. Kako sam se od djetinjstva upoznala sa selom, tamo sam spoznala svu ljepotu i jedinstvenost prirode. I na tome sam jako zahvalna! Jer potpuno je drugačiji život u  gradu i na selu. Kad dođeš na selo, osjetiš taj seoski život, taj mir, nekako živiš u skladu s prirodom i sve ide svojim tokom. Kad imaš priliku izaći u svoje vlastito dvorište, uzgajati svoju vlastitu hranu u svom vrtu, obrađivati polje... Ne može se mjeriti sa životom u gradu gdje samo sjediš u svoja četiri zida i samo čekaš da izađeš negdje, svaku prvu priliku iskoristiš da pobjegneš negdje u prirodu, negdje gdje je mir. 

Bio je proljetni dan. Sunčan i topao, prekrasan za odlazak u prirodu na zrak. Tako sam se uputila prema polju. Bilo je sve mirno i tiho kao i uvijek, samo sam čula ptičice kako cvrkuću i raduju se lijepim sunčanim danima. Kad sam bila još na putu, ali već blizu polja, odjednom sam ugledala zapanjujući prizor: Žuti tepih! Sad se vjerojatno pitate: "Kakav žuti tepih nasred polja?" 😅😂 Dame i gospodo, taj žuti tepih su maslačci! Mnoštvo maslačaka koji su se raširili preko polja! Nije se vidjela niti jedna zelena travčica, samo se sve žutilo iz daljine. Prekrasno! Stavljam sličicu da vidite kako je to izgledalo! 😍

Žuti tepih


Kad sam došla do "žutog tepiha" , iznenadio me je još jedan veličanstven prizor! 😮 Pogledajte! 👇

Veličanstvena trešnja prepuna cvijeta!

Nikad u životu nisam vidjela tako cvijetom prepuno stablo trešanja! Jedva da si mogao vidjeti grančicu stabla. Gledala sam u tu trešnju sto godina dok nisam došla k sebi od ljepote! 😅 Doslovno je bio cvijet na cvijetu! Imala sam osjećaj kao da je gusti snijeg prekrio stablo. Neopisivo! Kad sam se približila stablu, čuo se jedinstveni, poseban zvuk: zujanje pčelica! Jedan od omiljenih zvukova u prirodi! Na stablu, a i oko njega je sve bilo puno pčela, letjele su s cvijeta na cvijet, jako su vrijedno radile, ne znajući da daju tako prelijep pogled, još više su ukrasile stablo! Uhvatila sam jednu na kameri, sličicu ću podijeliti s vama. Tri, četiri, sad! 🐝🐝

Pčela oprašuje cvijet trešnje

Svi ti prizori jednostavno ostavljaju bez daha. Ne možeš ne voljeti prirodu, slažete li se? 😃
Inače su mi trešnje omiljeno voće, a još više su mi porasle u očima zbog svoje ljepote. Par mjeseci nakon, tata je otišao do trešnjica i opalio sliku: plodovi su pocrvenjeli i spremni za jesti! 


Stabla su bila puna sočnih crvenih plodova. Bili su poslagani tako da si ih mogao ubrati jednom rukom. Jedan potez i imaš šaku punu trešanja! Najveće je zadovoljstvo u djetinjstvu bilo kad stabla rode i plodovi budu zreli, ti dođeš, popneš se na stablo i samo bereš i bereš i jedeš. Pobereš cijelo stablo, sve do zadnje najgornje grane. Ili kad bereš i samo puniš u majice, majice pune plodova! 😆  A još je slađe kad kradeš susjedove trešnje, nekako su susjedove uvijek slađe, morate se složiti! 😂

Za one koji žele saznati više o samom cvijetu "maslačak" i o samoj voćki "trešnja" , pozivam vas u odjeljak "Pročitaj više" ! Ako je sezona trešanja dok čitate ovaj post, obavezno uzmite, jedite trešnjice i uživajte! 😋



                                                                                                              '' Više o '' >>












nedjelja, 11. kolovoza 2024.

NACIONALNI PARK PLITVIČKA JEZERA



Na svojem prvom putovanju (ne prvom u životu 😆) ovog bloga želim vas provesti kroz jedan od najljepših, a ujedno i najstarijih nacionalnih parkova u Hrvatskoj: Plitvička jezera.

Na Plitvicama sam dosad bila 2-3 puta i mogu vam reći, svaki put me iznova oduševe svojom ljepotom. Dosta je veliko područje pa svaki put možeš naći neki novi putić kojeg još nisi istražio. Za Plitvice se govori da su predivne tijekom svakog godišnjeg doba. Ja sam većinom išla u jesenskom dobu, a velika mi je želja otići na zimu, prvenstveno jer tamo zimi uvijek ima snijega (dolazim s mora i rijetko kad u životu doživim snijeg pa bi mi to bio gušt i uživancija 😄👌). Jako me oduševi kad vidim kako je cijeli park posut snijegom, svuda vise ledene sige, zaleđeni slapovi, sve djeluje tako umirujuće, to je prava zimska idila! A još k tome, nema gužvi kao u ostala godišnja doba, a posebno ljeti. Preko jeseni je također predivno. Sve je puno šarenih jesenskih boja, od smeđih, preko crvenih pa sve do žutih. Pokazati ću vam par sličica od zadnjeg puta kad sam bila 😃 Prošli put sam išla u jesen 2018. godine s mamom, tatom i prijateljicom. Nagovarali smo i brata i njegovu tadašnju curu da idu s nama, no bezuspješno 😂. Kad smo stigli na Plitvice, odmah sam pri izlasku iz auta osjetila svjež i čist zrak, udahnula sam punim plućima. To je zato što se Plitvička jezera nalaze u Lici, a Lika je poznata po čistom zraku, netaknutoj prirodi, planini Velebit od koje dolazi taj predivan planinski zrak. Odlično smo se proveli, šetali cijeli dan po parku i divili se ljepotama oko nas, jezerima, slapovima, drveću... Očaravajuća je priroda! 
Kako inače obožavam prirodu, šumicu, zelenilo, morala sam odmah pri dolasku opaliti slike 😃:

            Predivna šumica u jesenskim bojama



Na jednom jezercu, iznenadio nas je simpatičan prizor: patkice i ribice kako zajedno plivaju! Jezero je bilo tako bistro da lako možeš vidjeti svoj odraz u njemu, poput ogledala je.

A boja predivna - zelena, plava, tirkizna! Jezero je kristalno bistro toliko da kad gledaš ribe dok plivaju, imaš dojam kao da lebde po nebu, tako se jasno i čisto vide.


Dalje šećući, naišli smo na jedan prekrasan dugačak slap koji je padao niz ogromnu stijenu, nije se vidio početak odakle seže. Taj šum slapa je predivan i tako glasan da ne možeš čuti ništa drugo okolo sebe (ni samog sebe 😂), odličan doživljaj, obožavam taj šum slapa! 😍


Prava je avantura bila vožnja električnim brodom. Trajala je 20-ak minuta, a vozili smo se jezerom Kozjak. Super način za promatranje cijele okoline i samog jezera. Veličanstven osjećaj kad znaš da se nalaziš na jednom od Plitvičkih jezera! 😁

U brodiću


Osim vožnje brodom, na Plitvičkim jezerima postoji i vožnja vlakom koja je također predivna. Omogućuje panoramsko razgledavanje jezera. Odvija se putevima kroz šumice, a pruža pogled na jezera. Taj put kad smo bili na Plitvicama nismo išli u vožnju vlakom, samo brodićem, a vlakom smo se vozili negdje 2013. godine, pretprošli put kad smo bili u parku (tad je bio i brat s nama, uživao je 😂).

Dok hodaš stazama parka, svuda oko sebe možeš čuti zvukove manjih slapova, samo se odjednom pojave pokraj tebe uz put. No još je uzbudljiviji događaj za mene dok šećem parkom, u jednom dijelu je mir i tišina, a već u drugom negdje u daljini čujem kako izvire šum ogromnog slapa, nešto predivno!

                            Slapić uz stazu


Za kraj našeg prvog putovanja u ovom blogu, stavljam par sličica koje dočaravaju svu ljepotu i raskoš jesenskih boja ovog zadivljujućeg kraja u Republici Hrvatskoj: Nacionalni park Plitvička jezera! 
U odjeljku ''Pročitaj više'', iznijeti ću vam podatke i informacije o ovom prekrasnom mjestu, nevezano uz moj doživljaj i avanturu u njemu. Isto tako, u tom će se odjeljku za sve iduće postove nalaziti dodatni podaci za sve one koji "žele znati više" .Tri, četiri, sad, krenimo! 😁







                                                                                                  '' Više o '' >>